Let's go! 5. dio

Konekcija BsAs i Urugvaja je vrlo jednostavna. Osim aviona ljudi se najviše služe brodovima koji spajaju jedan kraj La plate s drugim. Najjača kompanija koja vrši prijevoz je Buquebus i to manje više po istom principu kao i avio kompanije. Karta se može kupiti na netu, a što je ranije kupiš ona je jeftinija. Također postoje dvije vrste prijevoza, jedna je brža, dok je druga sporija. Ja sam naravno odlučio se za sporiju (vozi 3 h) jer je jeftinija (20ak eura), a nikud mi se ne žuri. Terminal u BsAs je kao aerodrom. Obaviš check in, prođeš kontrolu i ukrcavaš se. Brod je ogroman, kao oni američki cruseri sa zabavljačicom u središnjem holu koja pjeva američke standarde iz Cabareta, ili se samo fura na Lizu Mineli. E da, brod vozi do Colonie grada u Urugvaju, a od tamo se ide busom do Montevidea. Ja sam odlučio ostati jednu noć u Coloniu. Čim sam došao požurio sam ka hostelu, jer se spremala oluja. I taman kad sam ušao u zgradu munje, gromovi, kiša pljušti drugim riječima ne može se nikud. Srećom hostel je bio dobar sa zanimljivim dnevnim boravkom gdje sam upoznao ostale strance, uglavnom mlađe Australce koji su se našli u istoj neprilici. Zanimljivo je koliko Australci putuju,mislim da tijekom čitavog putovanja nisam naletio na mjesto gdje bar nije jedan bio prisutan. Sutradan sam otišao rano ujutro u obilazak grada. Grad je svakako zanimljiv, kolonijalni stil, no jedan dan je više nego dovoljno. Stari grad je veličine Gornjeg grada u Zagrebu. Osim toga iako je bilo ljeto, vjetar koji je dopirao sa La plate donosio je hladnoću, pa tako pomiješan sa zrakama sunca bio je suviše opasan za bljedunjave europejce kakav sam i sam. Kasnije ću shvatiti da je takvo vrijeme pravilo za Urugvaj, što me je skoro koštalo zdravlja. Čisto bez veze sam pitao lokalce da nemaju oni možda ozonsku rupu, jer meni nije vruće a crven sam ko rak. I da, odgovor je bio potvrda. Iznad Urugvaja se nalazi jedna od većih ozonskih rupa, pa treba pripaziti. Prekrasno za mene:)
To popodne odlazim za Montevideo gdje me čeka moja nova hostica Viktorija. Viktorija na prvi pogled izgleda kao čistokrvna švabica, plava kosa, plave oči. Njen izgled bio je povod jedne duže rasprave o rasama u JA. Da sumiram, Brazilci su mix svega i svačega, pogotovo u Riu. Argentinci kombinacija Talijana i Španjolaca te nešto indijanaca, a Urugvajci su čistokrvni Španjolci i to ne oni sa juga već potomci onih svijetle puti koji obitavaju u Madridu i okolici. Indijanaca baš i nema, kako veli ona sa sramom da su oni svoje "istrijebili". Montevideo je puno skuplji grad od BsAs što se vidi na prvu, kad ulaziš u bus koji je višestruko skuplji od 1,5 kn koliko košta u BsAs. Također kutija cigareta u Montevideu je oko 11kn, dok je u BsAs bila oko 7,5 kn. Smješten sam u starom djelu grada, koji je lijep no fali mu sjaja, na čemu se užurbano radi. U jednom dijelu prošlog stoljeća stari dio grada više nije bio zanimljiv za elitu, te su se svi oni preselili u periferiju a onda su taj dio naselili propalice, drogeraši i imigranti. Sa dolaskom jeftinih droga, poglavito crystal metha koji se prodavao za par kuna, iliti pesosa u gradu je zavladalo nasilje. Ljudi su bili ubijani za siću, a smrtnost je bila velika. S vremenom se sve to stabiliziralo, te droge vise nema i sigurnost je porasla. Moja hostica i niz njenih prijatelja koji su predstavnici imućnije mladeži počeli su se masovno vračati u stari dio grada i obnavljati te prekrasne građevine, ja bih rekao secesijske no kako nisam stručnjak dopuštam da sam se prevario. Tijekom dana uz La platu se nalazi veoma dugačko šetalište koje kako prolazite upoznajete grad sa svim njegovim različitostima. Naravno klima je ista, pa ni krema protiv sunca i šilterica ne pomažu mnogo. Taj dan sam prohodao 10 km na suncu (bile su oznake na šetalištu:)) jer sam ambiciozno želio doći od jednog do drugog kraja u komadu. Ono po čemu je Urugvaj poznat je zalazak sunca. Naime ne patim na romantiku, a i vidio sam zalazaka milijun no ono što sam vidio u Montevideu se može reći najveće sunce koje ponire u vodu ikad:) Sličnu stvar ću doživjeti u Punti del diablu.
Mate, hmmm, ovako ideš gradom i vidiš kako svaki drugi čovjek sa sobom nosi termosicu sa vrućom vodom i neki lončići punjeni nekom travom. To je mate. Oni su ovisni o njemu. Uglavnom ta se trava zaljeva vrućom vodom i pijucka malo pomalo. Rekoše da nije čaj, niti droga. Za ovo drugo nisam baš bio siguran, tolika ovisnost o nekoj travi može samo postojati ako ima neka opijatska svojstva. Složiše se sa mnom i ostali stranci no ne i lokalci;). Inače narod je jako ljubazan, lutam ja gradom i pokušavam naći nekog tko zna engleski da me uputi u ured Pluna aira, i tako vidim neku ženu ispred banke i pitam je zna li gdje su uredi kompanije. Ona kaže da ne zna, no pogledati će na internet. Baca cigaretu i ulječe unutra. Nakon 10 minuta evo nje s isprintanom kartom i oznakama kako doći do ureda. Koliko truda za mene, ja joj ponudim platit kavu ona neće ni da čuje. Stvarno ne znam da bi se to kod nas dogodilo:).
Nakon 2 dana odlučujem se otići za Puntu del diablo. Postoje 2 glavna ljetovališta u Urugvaju. Punta del este i Punta del diablo, ovo prvo je izuzetno skupo i tu mlađi ljudi ne idu, pa neću ni ja. Punta del diablo je ribarsko selo koje se smjestilo na samoj obali oceana, sve liči na neku ogromnu pješčanu dinu. Prijavljujem se u hostel koji drže neki mladi ameri, koji su došli tu prije nekoliko godina jer su shvatili kako ne postoji niti jedan hostel i kako se može lijepo zaraditi. Hostel je ok, pun onih visećih vreća gdje možete odmoriti svoje dupe uz zalazak sunca i miris mora. Po noći naravno svirka uživo i naravno popularni Bob. Ovo mjesto je idealno za mlade Argentince koji se napušavaju i raspravljaju o revoluciji, naime Che je i dalje in. Urugvaj je uz Cile najstabilnija demokracija u JA, što ne znaci da i njih ne pate "avet prošlosti" iz doba vojne hunte. Stoga narod pokušava živjeti što opuštenije i ne misliti na prošlost. Što se tice te opuštenosti mislim da im neće to još dugo ići jer utjecaj amera u svakodnevnom životu i ekonomiji je ogroman, no to ćemo ostaviti za neku drugu temu.Dva dana besposličarenja dovoljno, vrijeme za povratak.