ponedjeljak, 8. ožujka 2010.

Let's go! 1. dio


Kako sam znao da idem u toplu klimu a kod nas je bila zima posjedovanje zimske robe sveo sam na zimsku jaknu i debelu trenirku. Doputovao sam vlakom u Veneciju jako rano te sam odlučio obaviti razgledanje mada sam već bio dva puta u Veneciji. U svako slučaju ovaj put me se najviše dojmila. Kako je bila zima i rano nije bilo turista, grad takoreci pust. Popio svoju jutarnju kavicu od 1 eura, prtljagu ostavio u garderobi za nekih 4/5 eura i obilazak. Trg sv. Marka bio je pod vodom, ljudi su hodali onim improviziranim putevima od daski, no neki su čizmama hrabro koračali kroz vodu. Nakon nekolik sati uputio sam se na aerodrom, koji je moram priznati iako mali jedan od boljih na kojima sam bio. Imao sam let oko 18h za Rim gdje sam imao prekid do sutra ujutro, što mi je dobro došlo da posjetim prijatelja kojeg nisam dugo vidi u Rimu. Sutradan sam rano ujutro imao let za Lisabon i direktno presjedanje na avion za Rio de janeiro.
Letio sam s TAP-om iako su oni na glasu kao kompanija koja najviše gubi prtljagu bio sam više nego zadovoljan. Hrana pristojna, dovoljno mjesta i odlična tv-zabava. Let je trajao 10-ak sati. Pri dolasku na aerodrom sam promjenio nešto eura u reale za taksi, bio sam upozoren da banka koja ima monopol na aerodromu uzima ogromnu proviziju, i to 5 eura plus nešto posto tako da sam promjenio svega 20 eura.
Takodjer iako sam znao da uzimam regularne taxie do grada nasjeo sam na jednog čovca koji me je ugurao u neki kvazi taxi za 50 reala, a realno košta 35 reala. tako da nisam puno ni izgubi. Naknadno sam shvatio da imaju dobri busevi koji voze do grada za 8 reala, koje sam pri povratku koristio. Vrijeme je bilo oblačno i vlažno, ne baš kako sam očekivao no toplina je nadoknadila sve nedostatke, jer hladnoća je nešto što ne podnosim.
Prva 3 dana bio sam smješten kod jedne couchsurferice u sjevernoj zoni koja nije turistički atraktivna no metro mi je bio ispred nosa, a i Marakana;)
E sad o predrasudama; kako cesta koja vodi od aerodroma da grada je okružena favelama čuo sam da se ponekad suparničke bande dopucavaju jedna po drugoj ponekad, pa tako nekad strada i nedužni putnik na autocesti, pa sam ja kao ono "zagrlio torbu" iliti spustio glavu na nju ako se koji bajo usudi pucati da me ne strefi direktno u glavu;) kasnije sam se riješio tog straha. BTW. uz autocestu šetaju svinje;) Moja "stanodavka" me je super dočekala, dala detaljne upute i odvela kod prijatelja istu noć na večeru i kućni tulum. gdje ceš bolje:)
Sutradan me je čekao naporan dan....

Nema komentara:

Objavi komentar