Nakon nekoliko dana uživanja došlo je vrijeme da nastavim s obilaskom velikih gradova. Na red je došao Buenos Aires, kako nisam imao vremena za dugačku vožnju busom odlučio sam od Ria do BsAs avionom. Vožnja traje 3 h onda možete zamisliti koliko bi mi trebalo autobusom. Dolaskom na autobusnu stanicu u Riu shvatio sam da baš i nema vremena na bacanje te sam uzeo taxi i rekao RAPIDO (uglavnom vozac me razumio). Vožnja je trajala cca pola sata, i koštala 35 R$ dakle, manje nego na dolasku. Bez problema sam našao šalter PLUNAair, obavio sve potrebno i otišao čekati. U međuvremenu dolazi poruka od hosta iz BsAs kako je on zvao aerodrom i oni javljaju kao moj avion ne dolazi k njima. Panika!!!! Naime iz nekog čudnog razloga naši a ni strani mobiteli se ne mogu služiti u Argentini. Dakle mogu slati poruke i zvati sve Brazilske brojeve, Hrvatske ali ne i Argentinske. Razlog nepoznat i njima samima. Kasnije sam preko lokalaca koji su zvali službu za korisnike CLARO mobile pokušao sve moguće načine slanja poruka, ali bez uspjeha. Ne bi to bilo tako strašno da nisam morao odgovoriti na poruku, a internet pult zatvoren. Još je i avion bio odgođen. Pitam ljude kad se internet otvara, u 15h kažu. Dodjem tamo ono prazno. U 16h sve prazno. Tek oko pola pet se udostojile neke dame doći otvoriti, onako polako, njima se ne žuri. Toliko o tome kako Brazilci shvaćaju svoje radno vrijeme. Otvorivši mail shvatio sam da je moj host iz BsAs uspio pronaći moj let, ali na drugom aerodromu koji je hvala Bogu u gradu tako da ne bi izgubio sat vremena vožnje koliko treba od onog novog INTERNACIONALNOG. Čak je i skužio da mi let kasni, no nema veze čekati će me. Uh!
Dolaskom u BsAs upoznao sam se sa hostom i saznao ako se mislim voziti autobusom trebam imati kovanice . Naime iako je prijevoz užasno jeftin tipa 1,5 kunu, ako nemaš kovanice ne možeš ući. A doci do kovanica je problem. Argentina oskudijeva s kovanicama i svi ih čuvaju kao zlato, iako su bezvrijedne bez njih promet autobusima je nezamisliv. Postoji priča da su cigani pokupili sve kovanice i istopili ih u staro željezo jer su tako bile vrjednije nego kao novac i od tuda nestašica.:) Došao sam vrlo kasno, večera upoznavanje s hostom i sutra naporan dan.
Ustao sam se u 8 ujutro i krenuo u obilazak. Prvo što sam morao da dođem do centra koristiti se starom linijom metroa koja je ostala u prvobitnom stanju od samih početaka. Stvarno turistička atrakcija, vrata otvaraš sam, a unutra su lusteri sa žaruljama. Obilazk je počeo na glavnom trgu Plaza de Mayo gdje do izražaja dolazi pink predsjednička palača s onim poznatim balkonom na kojemu je Evita Peron pjevala Don't cry for me Argentina. Tu se uglavnom svako malo održavaju neki prosvjedi pa čelične ograde kojima se štiti palača od prosvjednika su stalno prisutne. Neki buntovan narod:) Kako sam nedugo prije ovog puta bio u Madridu nisam mogao ne primjetiti sličnosti ta dva grada, samo što je BsAs 5 puta veci. Odlučio sam narednih pet dana obilaziti grad pjehe jer se jedino tako može doživiti grad. Grad je podjeljen na niz četvrti od kojih je svaka po nečemu posebna. Pa tako San Telmo se izdvaja svojom starom arhitekturom, trgom na kojemu se može popiti pivo i gledati tango uživo, do ulične tržnice sa svakojakim tričarijama. Downtown je poznat kao neko poslovno središte sa dugačkom ulicom Florida gdje se trgovine nalaze, po noći na svakih 50 metara ulični zabavljači i sitni đeparoši:) Palermo je IN četvrt jer se tu ide VAN, dakle kafići i restorani. Zanimljivo je da Argentinci ne izlaze prije ponoći, i to tada idu na neku tešku mesnatu večeru pa onda u klubove. Meni i jednoj "dutch" djevojci to je bilo pomalo čudno, jer smo se dogovorili za van u 22h a samo se europljani pojavili. Bar smo našli mjesta u pubu:) Recoleta je najpopularnija po svom groblju koje više izgleda kao muzej nego groblje. Sve puno malih kućica, kipova i klupica za odmoriti.Naravno tu je i Evita pokopana. U blizini se nalazi kulturni centar pun barova, raznoraznih rukotvorina, izložbi itd. Moj dojam nakon drugog dana je bio - OVO JE GRAD KULTURE. Još kad sam u nedjelju doživio da su zatvorili najprometniju ulicu da bi organizirali besplatan cirkus na otvorenom znao sam da nisam puno fulao. La Boca je isto magnet za turiste što zbog La Boca Juniors stadiona, što zbog četvrti Caminito. Caminito je ludnica, sve kuće su raznim bojama ofarbane, pune nekih ludih velikh lutaka, naravno umjetnici prodaju svoje rukotvorine a svaki restoran ima program uživo, ples, pjesma, akrobati itd. Kao Italija početkom 20. st. Bar sam ja to tako doživio. Problem je što se oko 18h sve lagano zatvara a turistima se preporuča odlazak. Naime po noći La Boca nije najsigurnija. I kad sam odlučio otići shvatim da nemam fucking kovanica za bus. Naravno nitko mi ih neće dati, pa sam odlučio kupit neke razglednice tek toliko da mi izvrati u kovanicama. U prvom dućanu nemaju za izvratiti, drugi zatvoren, mrak pada....;) napokon treća sreća, pronalazim dućan koji je otvoren i koji ima kovanica. Trk na bus:) Zasigurno najsigurnija četvrt je Puerto Madero. To je nekada bila luka no sada je preuređena kao dio grada sa suvremenom arhitekturom. Stari dokovi služe kao restorani, a tu se i nalazi niz muzeja moderne umjetnosti. Most žena je isto tako vrlo zanimljiv u stilu millennium bridge u Londonu. Naravno policija je na svakom koraku, beskucnicima ni traga. Lokalci su vrlo ljuti na to, smatraju da je četvrt dobro štićena na uštrb drugih, a razlog su elita koja tamo obitava.
Inače BsAs je pun parkova i zelenila, gdje ljudi upijaju zrake sunca ne obazirući se na prolaznike. Također grad je mnogo jeftiniji od Ria, tako da vožnja taksiijem je bagatela za naše pojmove. Svako jutro sam pocimao sa cafe leche i croisanom, a završavao sa prefinim domaćim vinom. Noćni život je također bogat, a ljudi veseli. Jedini problem je što je u BsAs kao i u Riu zabranjeno pušenje u zatvorenom prostoru, no kad je ljeto to ne predstavlja problem jer se uvijek može van otići.:)
Nema komentara:
Objavi komentar