Kada Rio ide na odmor uglavnom ide na Ilha grande (ili veliki otok) koji je južno ili Buizos koji bi onda trebao biti sjeverno od grada. Ja sam se odlučio za ovaj Veliki otok. Smještaj sam rezervirao još u RH preko hostelworld.com u hostelu iz lanca chelagarto.com. Prvo što sam mora doci do glavne autobusne stanice iliti RODOVIARIA. E sad da ne bude sve jednostavno, ispostavilo se da postoje dvije rovidarie, a ja sam trebao doći do nove. Moji lokalci su me smjestili u lokalni bus (2,2 reala) i rekli da pitam vozača gdje trebam van. Lako za reči teško za izvesti, naime oni koji poznaju javni prijevoz znaju da autobusi voze kao ludi bez obzira na to jesu li se ljudi smjestili ili ne. Stoga moja preporuka za starije ljude je da izbjegavaju autobuse. Naime Rio je jedini grad u kojemu sam bio da su lokalni busevi dvostruko brži od automobila, točnije automobili se sklanjaju busevima ;) A ponekad se i zabiju u akvadukt na moje oči viđeno. I tako vozim se ja, smješkam lokalnim damama koje će mi reći gdje idem van prolazimo kraj starog rovidaria, i sve mi je jasno. Malo je ruševan;) Pronalazim bus za Angra dos reis grada gdje hvatam trajekt za Ilha grande. U autobusu još nekoliko stranaca, iza mene neki nizozemac i glupasti amer koji nije zatvarao usta o smislu života bla bla bla, stavljam mp3 i slušam jedinu hrvatsku pjesmu koju mi je brat stavio, Doris Dragović Malo mi za sriču triba.....da dobro ste pročitali DORIS!!!(od tada je više nisam slušao:)) Dolaskom u Angru shvaćamo da nema taxia a jedini trajek koji ide taj dan odlazi za 25 min. Panika!!! Svi trče sa backpackovima 100 na sat, znoj curi na sve strane a lokalci se smiju i viču GRINGOS:) Uspjeli smo. Uljecemo u zadnji čas. Pri dolasku saznajemo da na otoku nema niti jedan bankomat, tj. bio je jedan ali su ga prije par godina pirati sa obale odnijeli sa sobom. Od tada više ne stavljaju bankomate, pa gotovina je presudna. Otok je bajkovit. Hostel baš i ne:) Osoblje smotano, no bar sam dobio svoj krevet što se za druge ne može reći. Naredna 2 dana uživancija, obilazim plaže, spavam na plažama, jedem na plažama.....a društvo mi prave dvoje autističnih danaca....(objašnjenje kasnije) Gradić je pun turista, uglavnom mlađa ekipa, Argentinci i Brazilci. Noći su rezervirane za večere u hostelu, uz reggae glazbu uživo. Ne bi vjerovali koliko je Bob Marley i dalje popularan. Nakon dva dana odlazim sa "svojom ekipom" za Paraty. Naravno prvo trajekt, onda autobusna stanica i onda....kako nismo znali da za Paraty vozi lokalni bus koji stoji na stanici 1 minutu,kad smo to skužili bus je već bio u pokretu. Ja istrčavam ispred busa i mlataram rukama, Danci vuku torbe i uguravaju ih u bus. Bingo. Vožnja do Paraty je trajala kratko, možda pola sata. Pri dolasku se razdvajam od "svoje ekipe" i odlazim u unaprijed rezervirani hostel u starom gradu. I tako muvam se ja, iza mene neki tip nešto viče ja ga ignoriram, kad on na englesko pa kud ćeš, trebaš smještaj ja onako grubo NE! On, PA GDJE ĆEŠ? Ja kažem. On, PA JA RADIM ZA TO MJESTO, BUDEM TE ODVEO! Uf, pao mi kamen sa srca, već sam pomislio da mi želi nešto prodati. Hostel je odličan, Historical hostel paraty. U samom centru grada. Vlasnik stari cinični Englez baš po mom ukusu:) U tren sam se skompao s jednom Argentinkom korejskih korijena i španjolskog imena Isabela. Muvanje po gradu. Grad je onako kao iz filma o gusarima, kolonijalna gradnja, ulice kamene, sve nekako opušteno. Nije mi se dopalo furanje na pirate sa kariba i Johnny Deep, ali je stajanje par crnaca u okovima na tržnici robova. To njih ne dira ni malo što su ponovo u ulozi robova, glavno da turisti plaćaju:) Paraty nema nekih lijepih plaža pa sutradan odlazimo za Trinidade. Prekrasno malo mjesto u tropskoj šumi s toplim morem, pješčanim plažama. Inače reggae je i dalje in, mladi surfaju, drugi puše travu i nikoga nije briga. Hmmmm!!!! Vračamo se ranije, Isabela kuha večeru, a stari britanac priča dogodovštine. Kako ima hrpu gosti iz ARG koji onako kao talijani skloni su cjenkanju a engleski nemaju pojma, vlasnik šizi iako je već godinama tu. Sutradan se vračam za Rio i lovim avion za BsAs ......
autistični danci; ljudi koji odgovaraju na pitanja sa da i ne, željni komunikacije ali im ne ide, prilikom rastanka ne kažu ni bok. (potvrđeno na vecem uzorku)
Nema komentara:
Objavi komentar