U Rimu sam boravio 2 puta pa ću pokušati objediniti što mogu u ovim postovima. Prvi put sam posjetio ovaj grad u 7. mjesecu 2008.g. a drugi put u 8.mj. 2009. godine. Iako je oba puta bilo ljeto razlika je bila vidljiva. Naime klima konstantno "hot" tipa 39 C no broj ljudi u gradu različit. U 8. mj. Talijani napuštaju grad pa grad djeluje poluprazno, no u 7.mj ludnica tj. kaos.
Kako sam se dosta kano odlučio na odlazak u Rim sve jeftine opcije bile su isključene pa sam onako slučajno nabasao na kartu Alitalie iz Beograda za Rim, za 1700 kn. Nije malo ali što se može. Hvatam vlak Zg-Bg jutarnji pretpostavljajući da i uz manje kašnjenje budem imao vremena prozujati gradom i onako mirno otići u zračnu luku. Vlak je bio krcat jer je hrpa ljudi išla na Exit festival. Sve bi bilo dobro da lokomotiva nije crkla ispred Vinkovaca, a nova je došla 3 sata kasnije. Nervoza je postala dominantna. Živci na rubu. Kad sam stigao u Bg nije mi ništa preostalo nego loviti taxi za aerodrom. Kakve sam sreće nabasam na taksista koji vozi neki jugić koji puši 100 na sat. Vrata se teško zatvaraju, koma. Tako bajo sjedne zapali cigaretu i počne balaviti neke svoja sranja, ala tipa kakv auto voziš, je li se može gdje kod nas kupiti kakav stari jugić za njegovog sina da se uči voziti. Objasnim mu da je kod nas jugić stvarno teško vidjeti na cesti a kamo da znam koliko košta, no on i dalje crpi li ga crpi. Naravno prilikom placanja prevari za koji euro, no mislim si neda mi se natezati izađem van i trk. (NEPATVORENI BALKAN:)) Ugodno sam se iznenadio terminalom Nikola Tesla, izgledao je baš svjetski, što me ponovno navodi da pomislim kakvo smeće je Pleso. Avion nije mnogo kasnio no dovoljno da kolega kod kojeg sam išao čeka duže od predviđenog. Iako sam planirao uzeti lokalni vlak i presjedati do Terminia (glavnog kolodvora) odlučio sam za Leonardo Da Vinci vlak koji vozi direktno do Terminija, cijena prava sitnica 12 eura (da sam isao lokalnim vlakovima platio bih 6 eura), razliku sam nadoknadio tako što iz protesta nisam kupio kartu za povratak, nego sam se švercao ;) Docek zanimljiv, kolega me dočekao na Vespi, hmmmm naravno dobio sam i kacigu koja je jedva stala na moju veliku glavu što je izazvalo ruganje i podsmjehe lokalnih propalica koji su gledali moje nemoćno uguravanje glave u malu kacigu. Srećom nisam tašt:) Prvi kontakt s Rimom je bio fantastičan. Sumrak, ja na vespici jurim oko Koloseuma, Foruma i ostalih znamenitosti. Stan je bio u četvrti koja je nekad bila leglo imigranata no u međuvremenu je postala popularna među Talijanskim ljevičarima, buntovnicima i umjetnicima. Pizza i čaša vina za večeru i bio sam spreman za sutrašnji obilazak non-stop iliti dok ti žuljevi ne učine noge invalidne. Sutradan 9 sati ujutro ja opet na vespi krećem ka Vatikanu. Upozorili su me na velike redove za Vatikanski muzej no tu sam imao sreće. Došao sam rano tako da nisam čekao ni 5 minuta. Usput mi je ISIC card prepolovila cijenu karte. Muzej je ogroman, nakon nekog vremena sam shvatio da se ne isplati proučavati svaki eksponat posebno tako da sam odlučio proći muzej laganom šetnjom. I tako mi je trebalo 2 i pol sata da dođem do kraja. Nakon muzeja obilazak katedrale sv. Petra, misa na talijanskom ja i neki filipinci kraj mene. Neki vrlo pobožan narod. Kako sam netom prije dolaska pročitao šund knjigu Anđeli i demoni bilo mi je izrazito zanimljivo proći put od Vatikana do tvrđave sv. Angela iliti bivšeg Hadrijanovog mauzoleja. Ulazak je bio zanimljiv, ženska na blagajni nema blage veze Engleski, ja dajem ISICU mada vidim da popust imaju samo građani EU, ona pita jesam ili iz EU ja se pravim blesav i dobijem popust. Toliko o tome koliko naši susjedi znaju jesmo li građani EU ili ne:) Utvrda ima odličan vidikovac i mislim da se isplati bolje nego čekati u ogromnim redovima za vidikovac u bazilici sv. Petra. Ručak sam obavi blizu Piazze Navone (cca. 12 eura) Popodne klasika, druženje s prijateljima, vino, kanapeići i Trastevere mjesto gdje izlaze "domaći".
